Za vikend 6. i 7. travnja 2024. godine, po prekrasnom vremenu išlo se planinariti u središnju Bosnu, na Bjelašnicu i Visočicu.

Smještaj je bio u Planinarskom domu Vrela na 1210 mnv.

6. travnja (subota) – Bjelašnica, uspon na vrh Obalj (1896 mnv):

Krenulo se iz sela Umoljani, sa 1320 mnv prema vrhu Obalj, ne slijedeći u svakom trenutku markaciju jer nam je bilo ljepše hodati uz rub grebena po pitomom terenu, mjestimično prekrivene snijegom, uz prekrasne vidike na istoku prema planini Treskavici i Visočici, dok su se u daljini vidjeli Maglić, najviša planina u BiH i Durmitor u Crnoj Gori. Poslije uspona na Obalj (1896 mnv), spustili smo se u etno selo Lukomir gdje smo se malo odmorili, te krenuli nazad iznad kanjona potoka Rakitnica koji dijeli Bjelašnicu i Visočicu.
Na putu smo skrenuli prema vodopadu Peruća, gdje su se neki odvažili spustiti strmim putom u podnožje i iza samog vodopada (vidi video), što će im ostati u nezaboravnom iskustvu. Inače, sam vodopad obično presuši krajem proljeća do početka jeseni.
Po povratku na glavu stazu, naišli smo i na obnovljene vodenice na jednom od nekoliko potoka koje smo prošli usput, te smo se kružno vratili na početnu točku nakon 18 prekrasnih kilometara.

Ovdje preuzmi trag staze uspona na vrh Obalj u .gpx formatu

7. travnja (nedjelja) – Visočica, uspon na vrh Vito (1960 mnv) 

Za drugi dan odabrali smo nešto kraću, ali isto tako jako atraktivnu stazu po Visočici do drugog najvišeg vrha Vite. Do samog vrha smo došli relativno brzo, a sam uspon je relativno lagan pošto smo išli po strmom travnatom terenu do vrha. 
Poslije toga smo se uputili prema bivku “Zoran Šimić” po grebenu sa kojeg puca pogled na Prenj, Bjelašnicu i Velebit.
Poslije kraćeg odmora pored bivka, uputili smo se nazad prema početku staze, uživajući u svakom trenutku ovoga izleta.

Pogled sa vrha Vito:

Ovdje preuzmi trag uspona na vrh Vito u .gpx formatu.