Sovsko jezero – Pljuskara
Po izrazito vrućem subotnjem danu, 06. kolovoza 2022. godine, planinarilo se obroncima Dilj gore od Sovskog jezera, preko planinarske kuće Pljuskara i vrha Degman, nazad od Sovskog jezera.
Osvrt jednog novopečenog planinara na izlet:
Evo da se i ja zahvalim ekipi sa kojom sam proveo prvo planinarenje i da podijelim prve utiske druženja sa Vama…
Nakon neprospavane noći i brige da nešto ne zaboravim (a zaboravio sam) lagano sviće krećem put Vinkovaca dolazim na mjesto polaska, vidim dva tipa upoznajemo se lagano slušam razgovor …
Dolazi Tomislav ukrcavamo se kupimo Jasminu (pa nju sam negdje vidio) vrtim film, državna uprava sigurno…tamo sam je sreo nosio dokumente za košarkaški klub…zezancija počinje…
Evo nas u Ivankovu kupimo Zdravku i Angelu (nikad ih vidio) lagano upoznajem ekipu…
Tomislav radi u Vodovodu…ma ne… nema on veze sa prisustvom arsena u vodi u Komletincima…
Branimir započinje šale ostali prihvaćaju naravno i ja…Antun nekako rezerviran ali dobro iz Komletinaca je brzo će on…
Nikako da stignemo na odredište, pije se ta kava nikad neću shvatiti!
Konačno krećemo gledam ekipu njihove pripreme, provjere, učim…
Uživam u hodanju šumom, ulazimo u neobično i lijepo malo selo malo malo javi se Zdravkin sat obrazi se sve više rumene nedugo čujem 160 otkucaja ..treba pomoć…uzimam ruksak..
Evo nas u planinarskoj kući koja je bila udaljena od mjesta odmora kaže Tomo 1400 metara…
Nekako mi se čini nikad proći tih 1400 metara mislim si gladan si imaš dodatni tovar vruće je sparina valjda oni znaju…
Stižemo, konačno jedem (kad sam gladan nisam svoj)
Krećemo kao i od početka Branimir je prvi, Bože pa taj čovjek hoda za dvojicu mislim u sebi i lagano se nasmijem pa on i ima dva imena …ha ha
Antun prati u stopu on jedini kao i ja nema štapove al ide kao da ih ima mora da je od onih silnih bonbona koje posjeduje i konzumira meni ih je dao tri …
Jasmina ona je tu kod njih i ona ne posustaje to je vjerojatno zbog one cjevčice koja je okrijepi kad joj je najteže..(moja prijedlog da ima i druga cjevčica za pušače )
Tomo pravi društvo Zdravki na začelju kolone a ja i Angela nekako spontano smo u zlatnoj sredini pričamo o svemu i svašta i gledajući vodeću trojku na čelu kolone da ih ne izgubimo iz vida …
Evo nas kod Papa hrasta koji je tako mali da smo ga skoro prošli e sad se i umor kod mene lagano javlja…
Sve je više pitanja koliko imamo još do kraja puta…odgovori su fascinantni i ponavljajući više puta 13, 6 i onih 4 valjda se ponovilo isto toliko…hodam cijeli život po šumi pa znam šta je 4 km…
Počinjem sumnjati u gps i ucrtanu rutu puta…
Gledam Zdravku od kud više vadi bočice onako ohlađene i zamagljene od pola litre nema kraja…uzimam od Jasmine energetske kuglice prefine mislim da pitam recept..ma ne ionako neću ih napraviti takve…a i sendvič mi je dobro došao…vode više nemam nema veze ionako sam blizu kraja još 4 km?
Konačno stižemo Tomo iskusan ostavio dvije boce za kraj meni daje jednu…
Sretan što smo rutu uspješno odradili do kraja krećemo put kuci…praćeni često pjesmom Sa korita Ivanova…od kud više se ponavlja…lagana tišina…
Do slijedećeg planinarenja…
Umor prestaje zadovoljstvo ostaje….potpisujem
Lp svima i veliko hvala 
