In hoc signo vinces“ (“u ovom ćeš znaku pobijediti“), poznato?

E pa taj tip, najslavniji u ovoj priči Konstantin I. Veliki (lat. Flavius Valerius Aurelius Constantinus), kojem su se po legendi u viziji te riječi ukazale  iznad križa, jednu od, za nas kršćane, odlučujućih bitaka, izvojevao je 314. god. ispred Cibalae!

Točnije, tu negdje na potezu između obronaka Borinaca  i Vinkovaca! I to protiv drugog cara Rimskog carstva, Licinija.

Iako to nije finalni sukob njih dvojice, to je bila bitka koja je pokrenula pobjednički niz koji je završio 324. god. porazom Licinija, protivnika kršćanstva. 

Naime, da je Konstantin izgubio u svojim ratnim pohodima protiv Licinija, pitanje je da li bi kršćanstvo kasnije postalo privilegirana, a kasnije i jedina vjera u Rimskom Carstvu.

Car Licinije (lat. Vaerius Licinianus Licinius), drugi car koji je posjetio Cibalae, Konstantinov šogor, i u ovom slučaju gubitnik kod Cibalae, bio je samovladar istočnog dijela Rimskog carstva.

Poznat je po tome da je prije sukoba sa Konstantinom, zajedno sa njim bio suvladar Carstva, a zajedno su i izdali Milanski edikt (313. god.) kojim su kršćanstvo proglasili ravnopravnom rimskoj vjeri. Kasnije su se njihovi odnosi pogoršali, pa se sukobio sa Konstantinom, prvo kod Cibalae 314. god. a kasnije ga je, nakon 10 godina uzmaka i progona kršćana, to stajalo i glave.

Treći car, rođeni Cibaliaš,  Valentinian I. (lat. Flavius Valentinianus), Panonac po rasi, kršćanin Nicejac po vjeroispovjesti (vjerovao u Sveto Trojstvo), rođen 321. godine, a izabran za cara Rimskog carstva 364. godine u Niceji (Turska). Bio je veliki poklonik kršćanstva, i po nekim podacima, jedan od najomiljenijih careva nakon Trajana. Slovio je i kao jedan od posljednjih velikih careva zapadnog Carstva, čije granice je uspješno branio sve do smrti. Umro je 375. god. u Brigetiu (sada Szöny  u Mađarskoj).

Četvrti car, također Cibaliaš, Valens, rođen 328. godine, mlađi Valentinijanov brat, koji ga je 28. ožujka 364. god. proglasio suvladarom za istočni dio Carstva s prijestolnicom u Konstantinopolu (koju je osnovao onaj prvi iz naše priče). I bio je kršćanin Arijanac (nije priznavao Sveto Trojstvo). I ljubitelj piva. I slabijeg karaktera od brata. Izgubio je život u bitki kod Hadrijanopola (Turska) 09. kolovoza 378. godine u kojoj su Goti uvjerljivo porazili rimsku vojsku i poslije koje su Goti sve ozbiljnije prodirali u Rimsko carstvo.

I tako, nekada davno, ne 2 nego 4 zanimljiva cara Rimskog carstva šetkali su se po našem tlu…

i odnekud mi dobili ideju za naš grb…