Svi u gradu su čuli za njega, nitko ga vidio nije…Dobro, djelomično su ga vidjeli neki…
Na žalost, pošto su Vinkovci izrasli na istom mjestu, nemamo uvid u strukturu Cibala nego samo pretpostavke kuda su se protezale glavne ulice i kako je mogao izgledati u punom sjaju.
Iako nije bio vojni logor nego grad naseljen veteranima i obrtnicima, imao je bedem ispred kojeg je bio iskopan jarak koji je bio vidljiv i u 18. stoljeću kada su napravljene prve karte Vinkovaca, zahvaljujući kojima znamo točne dimenzije Cibala iz 3. faze razvoja grada (iza 190. godine).
Karta sa prikazom starijeg bedema iz 2. faze razvoja i mlađeg iz 3. faze razvoja Cibala. Isto tako na karti je nacrtana vjerojatna lokacija glavne i sporedne ulice (decumanus i cardo).
Smjer protezanja bedema prikazan na satelitskoj fotografiji Vinkovaca.
Generirani prikaz građevina u Cibalama, pošto točan smjer ulica i građevina za sada nije poznat.
Cibale su se smjestile na oštrom zavoju Bosuta, između potoka Krnjaš i Ervenica, dok je na sjeveru bilo močvarno tlo. Na ušću Ervenice vjerojatno je bila mala riječna luka, a riječni promet se odvijao od Save do Dunava preko Bosuta, Ervenice i Vuke.
Cibale su rasle u 4. faze, a u najvećoj je bio površine oko 568 000 m2, rodni grad dva rimska cara, grad pored kojeg se odigrala značajna bitka između dvojice rimskih careva koja je možda odredila kršćanski smjer carstva. Grad koji je bio povezan sa ostatkom carstva iz tri smjera, grad sa 58 lončarskih peći. Grad koji je imao svoj glavni gradski trg – forum, hramove, gradsku vijećnicu, trgovine, radionice, gradsko kupalište – terme, kuće na više katova, žitnice, vodovod, kanalizaciju, grijane podove… a ipak…ništa od toga više nije vidljivo, a ono vrlo rijetko što se otkrije iskapanjima, većinom se nakon konzervacije ponovno zatrpa.
Generirani prikaz noćnog života na forumu u Cibalama 🙂
Smjer bedema:
Bedem se prostirao na zapadu od Bosuta, odnosno ulice J. Kozarca prema ul. Dugoj gdje je prolazio ispred današnjeg kipa sv. Roka, presjecao Dugu ulicu i išao ravno kroz sadašnje vrtove kuća pored zgrade Policijske uprave, Zavoda za socijalnu skrb sve ispred stambene zgrade br. 5 u ul. Jurja Dalmatinca, na sjeveru se prostirao ulicom J. Dalmatinca sve do Hrvatskih kraljeva (sadašnji položaj te ulice i je posljedica da je na tom mjestu do 18. stoljeća i bio obrambeni kanal na kojem se nisu gradile tadašnje građevine). Bedem je dalje presijecao ulicu Hrvatskih kraljeva i spuštao se do, sada mrtvog korita potoka Ervenice ispred pravoslavnog groblja, gdje je onda jugoistočnom stranom prelazio ul. Bana J. Jelačića kod sadašnjeg kasina Admiral, i po vrtovima išao djelomično paralelno sa Vojarskom ulicom, presjecajući ulice Pavleka Miškina i Matije Gupca, i izbijao na obalu Bosuta, odmah na placu bivše srednje strukovne škole „Silvije Strahimir Kranjčević“, gdje se i danas dobro vidi uzvišenje iznad mogućeg pristaništa čamaca koji su plovili potokom Ervenicom i dalje Vukom sve do ušća Vuke u Dunav. Uzdužno uz Bosut se protezao do Krnjaša, dok je prijelaz preko Bousta i ulaz u grad sa juga bio na istom mjestu gdje je i današnji most.
Generirani prikaz mogućeg ulaza u grad sa zapadne strane, na križanju ulica Duga i J. Kozarca, na mjestu gdje je u stvarnosti prolazio zapadni bedem grada.
Generirani prikaz mogućeg ulaza u grad sa sjeverne strane na križanju ulica Kralja Zvonimira i J. Dalmatinca. Bedem se protezao ulicom J. Dalmatinca, a prilikom izgradnje bivše PIK-ove zgrade, nađeni su temelji nekadašnjeg rimskog hrama.
Generirani prikaz mogućeg ulaza u grad na istočnoj strani, na lokaciji ulice Bana J. Jelačića kod ulaza u pravoslavno groblje. Palisada je prolazila uz potok Ervenciju koji je danas kanaliziran i zatrpan, i išla do Bosuta.
Generirani ulaz u grad sa juga, na lokaciji Trga dr. F. Tuđmana i starog mosta. U Lenijama i na području Kanovaca bio je vojni logor koji je 351. godine za golemu vojsku podigao car Konstancije II. prije polaska u bitku kod Murse. I malo smo se poigrali pa dodali i planinare Cibalaše, ipak mi ponosno nosimo crtež njihovog vojnika na majicama.
Prikaz palisade u Vinkovcima.
Epilog:
- godine u bitci kod Hadrijanopola pogiba car Valens, rođeni Cibalaš, nakon čega u rimske krajeve nadiru Goti koji su potom 379. godine opustošili Cibale, poslije čega se život u gradu jedva opstajao sve do 568. godine, kada Cibale do temelja ruše Avari i kada prestaje antičko doba Cibala.
I jedan prijedlog…ili još koji…
Pošto se toliko ponosimo našim Cibalama, možda bi se moglo uz pomoć kakvih europskih fondova, rekonstruirati 10 do 20 metara opkopa i palisade i na taj način obogatiti turističku ponudu grada Vinkovaca. Lokacija bi mogla biti na izvornom mjestu, pored prolaza na pravoslavno groblje, kod bivšeg srednje škole S. S. Kranjčević, pa čak i na kraju Šetališta D. Švagelja gdje se nalazi velika drvena stolica postavljena za fotografiranje…dva-tri kubika drva više i dva-tri kubika zemlje manje i eto ga 🙂
Isto tako, vrlo lako bi se mogle postaviti velike info-ploče na lokacijama palisada po gradu što bi dodatno pomoglo posjetiteljima da dožive Cibale. I još kad bi platili kakvim kršnim momcima da se vikendom ljeti šetaju po centru u oklopu rimskih vojnika i slikaju sa turistima…ideš… 🙂
Napomena: ovo nije stručni tekst ali je zasnovan na više znanstvenih radova:
Colonia Aurelia Cibalae, Braunšmid
Rimski Cibalae, Miroslav Kujundžić
Iz koljevke rimskih careva, više autora
Vinkovci u antici i srednjem vijeku, Ivana Iskra-Janošić
Pročitaj još o Cibalama:
