Kao što je svaki ljubitelj turskih sapunica odmah na fotografiji prepoznao, ovoga puta nam je tema povijest imena Vinkovaca.
Iako područje grada Vinkovaca u kontinuitetu naseljeno od oko 6200. godina prije Krista, na žalost, nisu ostali nikakvi pisani tragovi sve do dolaska Rimljana kada se prvi puta spominje ime naselja, pa ćemo ih nabrojati 🙂
Cibalae (od otprilike 125. godine do oko 536. godine )
Iliti Brežuljak po ilirski. Kako je Rimljanima ova lokacija bila jako interesantna zbog dobrog položaja Cibalae kojeg je okruživala rijeka Bosut sa juga te močvare sa sjevera, glavna prometnica prema Sirmiumu (Sremska Mitrovica), te blizine granice Rimskog Carstva na Dunavu (Limes Pannonicus), osnovali su značajno naselje, kasnije treće po veličini u provinciji Panonia Secunda sa oko 5 do 10 tisuća stanovnika.
Doduše da je dobra lokacija jasno je već kada pogledate donju kartu granica provincija Rimskog Carstva, tada im je i Dalmacija bila puno bliže, na jedno 40ak kilometara… 🙂
Prvi pisani trag o imenu naselja potječe za vrijeme vladavine rimskog cara Hadrijana (117. – 138. g.n.e.), gdje se spominje grad Municipium Aelium Cibalae, (grad Cibalae u kojem građani imaju određena građanska prava).
Status kolonije Cibalae su dobile za vrijeme cara Karakale (196.-211. g.n.e) te je puni naziv grada bio Colonia Aurelia Cibalae (najviši status grada u Rimskom carstvu, osnivanom na osvojenom teritoriju kao rimsko naselje za obranu granica Carstva i često su bili naseljavani vojnim veteranima, gdje su građani imali puna građanska prava).
Zenthelye / Szentillye / Sveti Ilija (1332. godine)
Uslijed provale barbara krajem 4. stoljeća (Ostrogota, Alana i Huna) koji su razorili panonska naselja, gube se svi pisani tragovi o sudbini Cibalae sve do 14. stoljeća, odnosno do 1332. godine kada se spominje maleno naselje smješteno odmah uz zapadne ostatke razorenih Cibala imena Zentelye/Szentillye ili Sv. Ilija, a koje je po procjeni imalo oko 160 stanovnika.
To naselje je niklo oko Crkve sv. Ilije (ulica I. Gundulića i park samostana sv. Antuna) za vrijeme personalne unije Ugarske i Hrvatske, najvjerojatnije oko 1100 godine.
Vidi više o tome u knjizi Vinkovci u srednjem vijeku, Andrić, Stanko, Ogranak Matice hrvatske, Zebra 2007.
Wynkocz ( 1491. godine)
Uz crkveno ime naselja Sv. Ilija, pojavljuje se narodno ime Vinkovo (Wincowz) i to prvi puta 1491. godine, a isto se spominje i na starim zemljopisnim kartama iz 1592 i 1640. godine.
Jedna varijanta imena je i Wynkoch koje se spominje 1524. godine.
Karye-i Vinqĩvče (oko 1550. godine)
I još jedna zanimljiva varijacija imena Vinkovci, pojavljuje se poslije turskog osvajanja Slavonije 1537. godine, kada je tadašnje naselje Sv. Ilija (Zenthelye) najvjerojatnije opustošeno, te se po popisu Ivankovačke nahije iz 1550. godine, na istom mjestu spominje selo Vinkovci, drugim imenom Ilinci (karye-i Vinqĩvče nam-i diḡer Ilĩnče), koje se nalazilo neposredno uz naselje Sv. Ilija (na području sadašnjeg centra grada). Po popisu stanovništva iz 1568. godine, u karye-i Vinkofçi evidentirano je 17 poreznih obveznika, odnosno 17 kuća, a popisom iz 1630. godine 16 poreznih obveznika odnosno oko 136 stanovnika.
ilustracija iz knjige Andrić, Stanko Vinkovci. Ogranak Matice hrvatske, Vinkovci 2010.
Vinkovci su od Turaka oslobođeni najvjerojatnije 1687. godine (nakon protjerivanja Turaka iz Osijeka), dok je Slavonija u potpunosti oslobođena 1691. godine, poslije bitke kod Slankamena te od tada više nisu mijenjali svoje ime.
Doduše, tijekom Domovinskog rata, osim parole “Vinkovci – vrata Hrvatske”, bila je prisutna još jedna parola “Vinkovci nikada neće biti Divčibare” (mjesto u Srbiji).
I neće! 🙂
5 jezera oko Vinkovaca
Pet jezera, skoro kao Great Lakes u Sjevernoj Americi! … dobro, ne baš tako… četiri i pol, i da, napravljena ljudskom rukom ali i naš grad je napravljen ljudskim rukama 🙂 I još nešto, bit će ih i 6 jednog
Zaboravljena vinkovačka ratna pruga
Do 1991. godine vinkovački kolodvor bio je najvažnije i najveće željezničko čvorište, ne samo u bivšoj državi nego i na Balkanu. Prvi vlak je u Vinkovce službeno stigao 23. studenog 1878. godine. Prometovao je na relaciji Dalj – Vinkovci –
lokalitet Kamenica – mjesto smaknuća sv. Poliona?
Još uvijek skriveno od dnevnog svjetla, ispod poljoprivrednog zemljišta kod naselja Mala Bosna i Trbušanci, na arheološkom lokalitetu Kamenica, nalaze se ostaci ranokršćanskog kompleksa iz 4./5. stoljeća površine gotovo 6000 kvadratnih metara unutar kojeg se nalazi bazilika sa mauzolejom. Lokacija
Slavonski kosi toranj
U istočnom dijelu Novih Mikanovaca nalazi se lijepa i zanimljiva templarska Crkva svetog Bartola, spomenik nulte kategorije, izgrađena u 13. stoljeću. Crkva se nalazi na rubu Dilj gore, a oko crkve je mjesno groblje. Sama crkva je atraktivna zbog svog
